kosa — sif. 1. Üzündə tük bitməyən, yaxud seyrək tük bitən. Hacı Qəvamın sağ tərəfini uzunboylu, arıq və kosa Kərbəlayı Fəraməz tutmuşdu. T. Ş. S.. <Gülzar:> Kosa Rəhim qoşulub o uzunqılça Mansura, Mansur da ona. İ. Hüseynov. // İs. mənasında.… … Azərbaycan dilinin izahlı lüğəti
kòš — kôša m, mest. ed. tudi kóšu (ȍ ó) 1. visoka, spodaj zožena pletena posoda za prenašanje (česa) na hrbtu: nesti, oprtati si koš; pozimi plete koše; zadeti koš na pleča; nositi gnoj v košu; star. reven kot Lahov koš zelo / koš stelje / oprtni koš; … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kos — {{/stl 13}}{{stl 8}}rz. mż I, Mc. kosie {{/stl 8}}{{stl 7}} ptak wielkości szpaka o czarnym (u samca) i ciemnobrunatnym (u samicy i młodych) upierzeniu; zamieszkuje Europę, środkową Azję i północną Afrykę, pospolity w polskich lasach, wydaje głos … Langenscheidt Polski wyjaśnień
koşa — (koş) çift, koşa şey, beraber … Çağatay Osmanlı Sözlük
kós — 1 a m (ọ̑) 1. navadno s prilastkom del snovi, stvari: pojedel je tri kose kruha; zaviti kaj v kos papirja; majhen, velik kos sira / odrezati kos salame / razdeliti hlebec na dva kosa; zrezati kaj na drobne kose na drobno 2. navadno s prilastkom… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kosa — kòsa1 ž <N mn kȍse razg.> DEFINICIJA vlasi na glavi čovjeka SINTAGMA plava kosa kosa svijetle, žute boje; blond; jaka, bujna kosa opr. slaba, rijetka kosa FRAZEOLOGIJA kosa mi se diže na glavi uzrujao sam se, uzbudio, prestrašio (osjećaj… … Hrvatski jezični portal
kosa — kòsa2 ž DEFINICIJA ukrivljen dug nož na držalu, oruđe kojim se, držeći ga s obje ruke, kosi trava, korov itd. FRAZEOLOGIJA došla kosa do kamena dalje se ne može, mjera se napunila, dalje ne ide; namjerila se kosa na brus suočila su se dva tvrda i … Hrvatski jezični portal
kosa — ż IV, CMs. kosasie; lm D. kos 1. «ręczne narzędzie rolnicze do ścinania zboża i trawy, składające się z długiego, lekko zakrzywionego ostrza, osadzonego na drzewcu; z ostrzem osadzonym na sztorc używana dawniej jako broń sieczna» Ciąć, ścinać… … Słownik języka polskiego
kos — kȏs2 prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je nagnut, koji je pod kutom prema vodoravnoj (horizontalnoj) osnovici (za razliku od uspravan) SINTAGMA kosa prizma prizma koje je os nagnuta; kosa projekcija kartografska projekcija u kojoj se pol… … Hrvatski jezični portal
kosa — kòsa3 ž DEFINICIJA blaga strana brijega ili planine; padina ETIMOLOGIJA vidi kos … Hrvatski jezični portal